Stara Varoš i Sahat kula

Stara Varoš je bila jezgo Podgorice u periodu osmanlijske vlasti (1474–1879) u urbanim i arhitektonskim formama grada, običajima, načinu života i orijentalnim karakteristikama. Simbol Stare Varoši je Sahat kula, građevina koja se nalazi na Trgu Bećirbega Osmanagića. Sagradio ju je u XVIII vijeku Hafis-paša Osmanagić. Zanimljiva je priča da je u to vrijeme naručio sat iz Italije. U Staroj Varoši se nalazila i turska tvrđava Depedogen (u narodu zvana Ribnica) podizana od 1474. Nakon što su Osmanlije osvojile srednjovjekovni trg Podgorica. Zgrada vakufa dograđena uz Sahat kulu porušena je sredinom 20. vjeka.

Sastavci i most na Sastavcima

Ovo omiljeno romantično mjesto Podgoričani posebno vole a mlađe generacije ga popularno još  zovu i Skaline. Stari kameni most na ušću Ribnice u Moraču, za koji se vjeruje da potiče iz rimskog doba, najstariji je u Podgorici. Prema dosptupnim podacima, ovaj most je jedan od rijetkih ostataka nekadašnjeg rimskog grada koji se nalazio na ovom pdručju. Stariji stanovnici Podgorice ovaj most zovu i most na Sastavcima, jer se područje oko ušća Ribnice u Moraču zvalo Sastavci. Most je izgrađen od jednog luka i visok je samo nekoliko metara. Smatra se da je izgrađen od rječnog kamenja i oduvijek je bilo omiljeno sastajalište zaljubljenih, mjesto okuplanja mladih ali i starijih, gdje se u prijatnom prirodnom ambijentu osvježe  uz rijeku u vrelim ljetnjim mjesecima.

Zalazak sunca sa “podgoričkog mosta uzdaha” je nešto što se ne zaboravlja.

Dvorski kompleks na Kruševcu

Nekadašnji zimski dvorac kralja Nikole I Petrovića okružen je prelijepom park šumom i tokom ljetnjih mjeseci predstavlja svojevrsnu umjetničku i izložbenu scenu i jedno je od omiljenih mjesta sugrađana. Kompleks u Podgorici na uzvišenju na desnoj obali Morače izgrađrn je u 19. Vijeku. Centralni objekat je Dvorac kralja Nikole, koji je građen u perodu od 1891. do 1894. godine, a tokom prošlosti je bio zvanična zimska rezidencija posljednjeg crnogorskog kralja. Uz dvorac su podignuti Perjanički dom i Crkva svetog velikomučenika  Dimitrija, koja je bila i porodična kapela Nikole I.

U dvorskom kompleksu na Kruševcu danas je sjedište Centra savremene umjetnosti, izložbeni prostor, botanička bašta, kao i muzički paviljon, koji je izgrađen krajem prošlog vijeka.

Kuslevova kuća

Kuslevova kuća je pripadala zubnom ljekaru dr Hristu (Ristu) Kuslevu, koji je po završetku studija 1908. godine došao da radi u Knjaževini Crnoj Gori. Kuslev je rođen 1883. godine u gradu Kukušu, u nekadašnjoj Makedoniji. Dvadesetih godina XX vijeka ovaj poznati zubni ljekar je na desnoj obali Ribnice sagradio kuću u kojoj je smjestio zubnu ambulantu i obavljao praksu. Sa nizom prozora, ulaznim otvorima, stepeništima, prostranim trijemovima i terasama, kuća je jedan od rijetkih objekata u Podgorici sa očuvanom autentičnom balkanskom arhitekturom prvih decenija XX vijeka. Jedna je od rijetkih, koja je preživjela bombardovanje 1944. godine. Kuća je poslije II svjetskog rata korištena u razne svrhe, a najduže za potrebe Muzeja grada kojem i danas pripada. Unutrašnjost kuće krasi postavka „Kuslevova kuća – putovanje kroz vrijeme“ koja prati život i rad čuvenog zubara koji je do kraja života ostao da živi u Podgorici.

Hamam / Banja

Nekadašnji hamam (kupatilo) sagrađen jeu orijentalnom stilu tokom osmanskog perioda. Bio je projektovan u dvije jednospratne arhitektonske cjeline različitih osnova, koje su bile povezane sa trećom prizemnom. Razuđenom arhitekturom su dominirale tri kupole kombinovane sa dvoslivnim krovovima.

Kasnije je pretvoren u javno kupatilo, tzv. Banju. O tome izvještavaju novine 1926. godine: “Podgorica je dobila jednu kulturnu tekovinu. Dana 16. marta ove godine dovršeno je moderno kupatilo, sa kadama, tuševima i tog dana je otpočeo rad”. Od tri kupole danas je sačuvana samo srednja. Na ovom mjestu je danas Knjižara Karver, koja organizuje prigodne književne manifestacije.

Kuća Čubranovića

Vjerovatno najstarija „preživjela“ starovaroška kuća  je kuća Čubranovića, nedaleko od Sahat kule.

Sagrađena je 1630. godine i stavljena je pod zakonsku zaštitu, kao značajan kulturno-istorijski objekat te vrste.  Nakon oslobođenja Podgorice od Osmanlija (januara 1879.godine) jedno vrijeme je služila i kao sjedište prve lokalne vlasti i opštinske uprave, sa vojvodom Ilijom Plamencem, pa vojvodom Markom Miljanovim, na čelu.

#thegov_button_65e1b919da6ec { color: rgba(255,255,255,1); }#thegov_button_65e1b919da6ec:hover { color: rgba(255,255,255,1); }#thegov_button_65e1b919da6ec { border-color: rgba(0,112,189,1); background-color: rgba(0,112,189,1); }#thegov_button_65e1b919da6ec:hover { border-color: rgba(0,138,232,1); background-color: rgba(0,138,232,1); }#thegov_search_65e1b919dd4de:hover { color: rgba(0,112,189,1) !important; }