Dok pluta na santi arktičkog leda koja se neprestano pomjera, žena usmjerava kameru ka sebi okružena prostranstvom koje izmiče razumijevanju. Ono što počinje kao čin posmatranja prerasta u tihu studiju nestajanja – prisustva, sjećanja i izvjesnosti koji se polako rastvaraju zajedno s pomjeranjem leda. Film promišlja samoću, prolaznost i ljudsku potrebu da pronađe smisao u svijetu koji postaje ravnodušan.