“Podgorica, kakvo iznenađenje! Plan posjete srcu Crne Gore”
Izvor: Corierre della Sera ~ Dove Viaggi
“Putovanje u Podgoricu, glavni grad “nove” Crne Gore od 2006. godine. Grad koji će vas teško razočarati jer otkriva mnogo o Evropi ali i novijoj istoriji Balkana. Evo šta da vidite i radite tokom vašeg odmora ovdje.
Podgorica u (kasnom) ljetnjem periodu. Eksperimantalno putovanje
Postoje gradovi koje treba ispričati. Samo priča može da povrati istinsku dušu mjesta koja su povrijeđena ratovima i kataklizmom. Ne postoji veće istine kada je riječ o Podgorici, bivšem Titogradu.
Od rimskog, otomanskog, panjugoslovenskog , sravnjenog sa zemljom 1944. godine, pogođenog katastrofalnim zemljotresom 1979. godine, do čvora i glavnog grada “nove” Crne Gore od 2006. godine, ovaj grad vas možda neće impresionirati ali vas zasigurno neće razočarati. Jer otkriva mnogo o Evropi i novijoj istoriji Balkana.
PODGORICA, PUTOVANJE KROZ NEOTKRIVENO
Podgorica, središte ravnice jedne zemlje, sačinjene od 85% krševitih planina, na raskršću dviju rijeka, sa malim plažama pogodnim za kupanje u samom centru grada. Mjesto otomanskih i pravoslavnih kontrasta, gdje dominira brutalizam Titovog doba, Podgorica je mali i uređen grad koji možete, sa lakoćom, prepješačiti.
Srce glavnog grada, Trg nezavisnosti, se nalazi između stare, socijalističke, i nove Podgorice, sa modernim mostom Milenijum i Delta šoping centrom (koji se danas zove BIG), futurističkim zgradama i modernim kafićima.
Rijeka Ribnica (koja ljeti presuši), razdvaja istočnu oblast. Na jugu Stara varoš,srce muslimanske četvrti, sa ponekom očuvanom kućom iz tog perioda i drevnim džamijama (u koju gradska administracija ulaže u turističke svrhe), a na sjeveru Nova varoš, iz dvadesetog vijeka, sa velikim zelenim površinama i ponekom preživjelom građevinom sa kraja devetnaestog vijeka.
Rijeka Morača teče prema zapadu i povezuje grad na karakterističnom mjestu Skaline, gdje drevni mostovi i plaže čine pravu, malu oazu u centru grada.
Čitav grad je “istačkan” parkovima, ljeti da ublaže vrućine, a zimi da spriječe jaki sjeverni vjetar. Podgorica se dosta fokusirala na ozelenjavanje površina, što je danas čini jednim od pet najzelenijih gradova u Evropi.
ODAKLE DA POČNEMO POSJETU PODGORICI?
Tačka polaska je svakako Trg sa tri imena (nekada Trg Ivana Milutinovića, zatim Trg republike a danas Trg nezavisnosti), gdje dominira obelisk posvećen Mirku Petroviću Njegošu, čovjeku koji je izgradio ponos Crne Gore. Odavde se ide prema Ulici Miljana Vukova, bivšoj trgovačkoj ulici iz Titovog doba koju sadašnja uprava rekonstruiše. Na samom uglu na trgu se nalazi Art Gallery & Coffee. Posebnost? Kafeterija ima prilagođen prostor za performanse umjetnika u usponu.
Nastavljujući Ulicom Miljana Vukova stiže se u zgradu “Muzeji i Galerije”, gdje se možete upoznati sa djelima najvećih crnogorskih slikara , Petra Lubarde i Voja Stanića.
Odavde se spuštate duž rijeke Ribnice i ulazite u jedan od najljepših i najskrovitijih prostora u gradu. Obala rijeke vodi do zgrade koja je proživjela mnoge živote. Zove se “Karver”, nekadašnji hamam, pretvoren u biblioteku. Gotovo neprimjetno mjesto, sakriveno ispod moderne saobraćajnice koja dijeli grad na dva dijela: kako bi ih povezali , otomanska kupola je morala biti uklonjena.
Karver je mali garnizon slovenske kulture: šarm ovoj knjižari, koja je takođe izdavačka kuća, je dala njena vlasnica, glumica Varja Đukić.
Šetalištem stižete do starog rimskog mosta, na udaru dviju rijeka. Naspram njega se uzdiže pravi dragulj brutalističke arhitekture, hotel “Podgorica” u čiju je fasadu uklesano riječno kamenje a koji je 1967. godine projektovala Svetlana Kana Radević. I upravo ovdje, u kultnom kafeu hotela, počinjete zaista da osjećate Podgoricu.
Turska ili dojč ? To je spor, opuštajući ritual. Kafa koja se ispija dva sata, u prosjeku :). Od Skalina (epicentar drevne Podgorice, gdje se nalazi rimski most sa prelijepim pogledom i omiljena plaža lokalnog stanovništva), penjete se u tursku prošlost grada: niske kuće, pokrivene žene, male džamije, poneki izolovan i ugodan kafić, kao i mural posvećen heroini crnogorske pjesme, Kseniji Cicvarić.
Konačno stižemo na Trg Bećir Bega Osmanagića, iz otomanskog perioda, sa Sahat kulom u centru, smještenog među nekoliko objekata pošteđenih katastrofalnog zemljotresa 15. aprila 1979. godine.
Na kraju, Bokeška ulica, ulica noćnog života. Na ćošku se nalazi Gradsko pozorište, koje oslikava bogatu kulturnu inicijativu grada, kao sto su koncerti, opere i operete. U centru trendi kafića i klubova, stižete ispred Gradske biblioteke, posvećene Marku Miljanovu, savjetniku kralja Nikole (školovanog tek u kasnijem uzrastu) i vraćate se na Trg nezavisnosti.
Poslednja kafa i sudbonosno pitanje..
ZAŠTO SE OVA ZEMLJA ZOVE CRNA GORA?
“Ime je venecijansko”- odgovara specijalizovana turistička vodičkinja, Ana Žarić.
Dolazeći iz Boke Kotorske, venecijanski mornari su vidjeli ovu neravnu, mračnu, vertikalnu planinu. To je bila planina Lovćen, šuma gdje se nalazi Cetinje, prijestonica Crne Gore.Tako se rodilo ime stanovnika crne planine. Kako tada, tako i danas.
TRG NEZAVISNOSTI
Zašto se izgled glavnog gradskog trga razlikuje od onih na koje nailazimo u drugim velikim glavnim gradovima?
Podgorica je glavnu ulogu dobila tek 2006. godine. Do tada, Crna Gora je činila zajednicu sa Srbijom, čiji je glavni grad Beograd. Te godine počinje veliko oživljavanje grada. Trg se nalazi u Novoj varoši i prostire se na površini od pet kvadratnih kilometara.
Po zapadnim standardima , tipičan je primjer jugo stila, a stanovnici Podgorice obožavaju da popodneva provode u kafićima(u pekari “Sicilija” preukusni slatkiši i odličan espreso), a u posebnim prilikama Trg nezavisnosti postaje centar ceremonija i događaja.
Fontana, obelisk, stara biblioteka i strambeni objekti govore mnogo o gradu koji je, nakon što je bio uništen, morao brzo biti obnovljen kako bi skućio stotine hiljada raseljenih.
To nije samo administrativno srce Nove varoši, nego i najbolja polazna tačka u gradu: novije prodavnice se miješaju sa onim manje novim, robne kuće sa socijalističkim prizvukom koegzistiraju sa internacionalnim brendovima.
PODGORIČKI MUZEJ
Smješten u elegantnoj zgradi, u Ulici Marka Miljanova, nalazi se glavni muzej grada. Objedinjuje zanimljivu kolekciju arheoloških otkrića koja datiraju još iz perioda antičke Duklje, grada koji su rimljani osnovali na brdu (Pod-gorica, moderno ime prijestonice koje znači ispod brda). U muzeju su izloženi radovi nekih od najznačajnijih, živih, slikara kao što je Petar Lubarda ali i izuzetna kolekcija Božidara Vukovića Podgoričanina, crnogorskog Gutenberga. Prelijepi etnografski dio sa predmetima i običajima pravoslavne, katoličke i muslimanske zajednice, koja je vjekovima naseljavala zemlju. U muzeju se nalazi i nekoliko objekata u kojima su izloženi radovi savremenih autora (pgmuzej@t-com.me)
KARVER
Možda je ovo najtajnije i najmističnije mjesto u gradu. Drevno tursko kupatilo, skriveno ispod moderne saobraćajnice, postalo je knjižara i kafić, mjesto kulturnih okupljanja, izdavačka kuća i sjedište festivala posvećenog kulturi i umjetnosti.
Osnovano 2005. godine zahvaljujući jednom evropskom projektu, ovo mjesto je najvažnija scena glumice Varje Đukić. Glumica, akademska profesorica dramskih umjetnosti i jedna od vodećih intelektualki grada, Đukić je, u titoističkoj eri, stekla slavu filmom “Variola Vera”.
“Sanjala sam o mjestu koje bi moglo da objedini sve kulturne duše bivše Jugoslavije, gdje se mogu pronaći djela kako zapadne književnosti, tako i djela svih slovenskih autora. Iz tog razloga, knjižara je izdavačka kuća ali i organizator festivala na kojem okuplja najinteresantnije glasove Balkana.”
SKALINE STARI MOST
Hadži-pašin most nalazi se ispod ruševina tvrđave na ušću rijeka Ribnice i Morače. To je oaza glavnog grada: ovdje ljeti možete plivati u prozirnoj i hladnoj vodi Morače, upoznati ribolovce i porodice na nedjeljnom pikniku.
Preuređena u potpunosti, oblast (danas se zove Skaline, zbog stepenica urezanih u stijenu) je povezana sa starim mostom iz rimskog perioda (podsjeća na minijaturu Mostara), obnovljenim nakon bombardovanja 1944. godine.
BEĆIR BEG OSMANAGIĆ
U hladu viševjekovnog drveća, u centru trga nalazi se kula sa satom iz 1667. godine, jedina drevna zgrada u gradu koja je još uvijek “na nogama”.
Odavde odlazimo u posjetu otomanskoj četvrti. Šarm se više udiše nego što se vidi. Još uvijek postoje neke tipične turske kuće, nekoliko džamija, kao i izolovani ali prelijepi kafići.
KUĆA RISTA STIJOVIĆA
U otomanskoj četvrti nalazi se se kuća-muzej Rista Stijovića, jednog od najvećih jugoslovenskih vajara. Kamen i staklo, tajna bašta i njegova djela, uvode posjetioca u srž najznačajnijeg djela crnogorske književnosti , Gorskog Vijenca.
“Stijović je pretočio u svoje drvene skulpture priču najvećeg nacionalnog pjesnika, vladike Petra Petrovića Njegoša, a ovim istorijskim djelom u stihu rekonstruiše savremenu istoriju Crne Gore, počev od političkog djelovanje svog prethodnika, Danila Petrovića Njegoša, kako bi riješila sporove između plemena u regionu”-potvrđuje Selma Đečević, kustoskinja muzeja.
KSENIJA CICVARIĆ
Šetajući starim gradom, pažnju privlače raznobojni murali. Jedan, prije svih: portret Ksenije Cicvarić, poznate i kao crnogorski slavuj.
Rođena u veoma skromnoj porodici, rasla na obali Ribnice, uspjela je da da glas emociji jedne generacije i majka je narodne pjesme dvadesetog vijeka, u Crnoj Gori. Njena najpoznatija pjesma? “Sejdefu majka buđaše”. U nacionalnim lokalima još uvijek je hit. Poznata je u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni, a autor nije poznat.
BOKEŠKA
Kafići i barovi u sjenci Gradskog pozorišta, centra kulturnog života Podgorice. To je Bokeška ulica, jezgro noćnog života grada. Odlično mjesto za koktel nakon posjete gradu, ali i mjesto za bolje shvatanje društvenih rituala ove male prijestonice u razvoju.
DOJČ KAFA
Turska ili espreso ? U Podgorici nemaju sumnje: dojč kafa.
Upravo ova kafa, servirana u maloj šolji, jeste espreso sa pjenom a tako se zove zbog toga što je prije nekoliko godina u Crnoj Gori valuta za plaćanje bila njemačka marka. Ova kafa je koštala tačno jednu marku, otuda ime Dojč kafa.
Valuta se promijenila, kafa je ostala a sa njom i ritual ispijanja. Crnogorci uvijek imaju teme za razgovor, obožavaju ovaj ritual koji traje u prosjeku dva sata.
SKADARSKO JEZERO
Nemoguće je posjetiti Podgoricu bez zaustavljanja na Skadarskom jezeru, najvećem jezeru na Balkanu, na granici Crne Gore i Albanije.
Magično mjesto, krstarenje starim drvenim čamcima koji vode do ribarskih sela i drevnih manastira. Mali raj za ljubitelje posmatranja ptica i idealno stanište za mnoge sorte ugroženih ptica, uključujući rijetke vrste pelikana, kormorana i čigre.
Tople vode jezera, okružene maslinama i bambusom, dom su složenom ekosistemu sa preko 800 vrsta algi i oko 50 vrsta riba.
Mnoge ture polaze sa Virpazara, jednog prelijepog srednjevjekovnog grada koji se nalazi na dvadesetak minuta vožnje automobilom, od Podgorice (ture sa vodičem se kreću oko 30 eura po osobi)
HRANA & VINO
Priganice izazivaju zavisnost, sa medom i crnogorskim sirom (sličan feta siru) serviraju se za doručak. Gastronomiji ove zemlje pečat daju: meso, riba, povrće u XXL porcijama.
Tradicionalna gastronomska smjernica u Podgorici jeste restoran “Pod Volat”, ispred Sahat Kule.
Sa druge strane, na Skadarskom jezeru se nalazi, upravo renoviran, restoran “Jezero”: odaberite veoma svježu riječnu ribu. Preko puta restorana, u objektu “Plantaže”, možete kupiti izvrsna crnogorska vina.
Vranac je autohtona sorta grožđa, porijeklom sa teritorije Podgorice. Za one koji vole mjehuriće, Val Roze je savršen, pravljen od grožđa sorte Krstač koja raste uz obale Skadarskog jezera.
KORISNE INFORMACIJE
Crna Gora je pokrenula proces pristupanja Evropskoj Uniji 2013. godine. Trenutna valuta je EURO. Neophodno je registrovati se u roku od 24h po ulasku u zemlju, u protivnom kazna koju morate platiti iznosi 60 eura. Turističke rute, detaljne informacije, organizovani obilasci sa vodičem i ostalo, možete dobiti u kancelarijama Turističke organizacije Podgorica ili na mejl info@podgorica.travel . “
