Saborni hram Hristovog Vasksenja, treći po veličini pravoslavni hram u svijetu. Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici svojom monumentalnošću, arhitekturom i umjetničkom vrijednošću, jedinstvena je, nova, sakralna građevina. Izgradnja hrama započela je 1993. godine i trajala je punih 20 godina.
Crkva Svetog Đorđa smještena je u podnožju Gorice, brda po kom je grad dobio ime, izgrađena je između IX i XI vijeka. Tokom burne istorije doživjela je više prepravki i dogradnji, tako da do danas nije u potpunosti sačuvan njen prvobitni izgled. Unutrašnjost je oslikana freskama koje su djelo anonimnog slikara. A tu su i manastirski kompleksi: Dajbabe (1897.), Ćelija Piperska (1637.) i Duga Moračka (1755.).
Džamiju Osmanagića kao i Sahat kulu podigao je hadži Mehmed-paša Osmanagić, krajem XVIII vijeka. U dvorištu džamije nalazi se Turbe graditelja, Mehmed – paše Osmanagića, gdje je i pokopan. U toku Drugog svjetskog rata bombardovanjem je doživjela veliko oštećenje, i u ruševnom stanju je bila sve do 1997. godine kada je temeljno renovirana.
Rimokatolička crkva presvetog srca Isusovog izgrađena 1969. godine i u arhitektonskom pogledu ona je predstavljala novinu ne samo u sakralnoj već i u cijeloj crnogorskoj arhitekturi nakon Drugog svjetskog rata.